Strateška nekretnina Hrvatske: Opljačkana Smokvica Vela kod Rogoznice čeka spas

Prizori Smokvice iz zraka godinama obilaze svijet u promotivnim turističkim kampanjama kao perjanica ljepote hrvatske obale. No, situacija na otoku daleko je od blistave. Devastacija je ulaza maha pa se danas ovaj biser površine oko 17 hektara nalazi između propadanja i mogućeg novog procvata. Početkom godine proglašen je strateškom nekretninom Republike Hrvatske što je bio povod portala Bauštela da istraži postoji li za Smokvicu plan razvoja. Evo što su doznali.

Smokvica Vela ima sve osim – sreće. Otok koji je standardna sastavnica razglednica s ‘pozdravom iz Hrvatske’ već godinama propada. Na kratko, početkom 2025., učinilo se da je tomu kraj kada ga je Vlada stavila na popis 32 nekretnine od strateškog značaja za državu, od kojih RH u budućnosti očekuje ostvarivanje značajne financijske koristi. No, godina se bliži kraju, a o Smokvici nitko ni ne priča.

Otok nastavlja propadati, a čini se nevjerojatnim da mu je samo to sudbina. Istražili smo postoji li za Smokvicu plan razvoja.

Od privatnog utočišta do vojnog područja

Početkom 20. stoljeća Smokvica je bila u vlasništvu lokalne obitelji koja je otok prodala imućnom austrijskom poduzetniku židovskog podrijetla. Novi vlasnik je tada podigao kamenu vilu, uredio plažu i mali mol, stvarajući mirno mjesto za odmor usred netaknute prirode.

Nakon Drugog svjetskog rata sve se promijenilo – otok je prešao pod vojnu upravu i postao dio zatvorenog sustava JNA. Civilima je pristup bio zabranjen, a godinama se na Smokvici nije događalo gotovo ništa osim vojnih aktivnosti.

Tek sredinom devedesetih, nakon povlačenja vojske, otok ponovno dolazi u civilne ruke. Ministarstvo obrane ga je tada prepustilo lokalnoj samoupravi, a ubrzo potom Općina Rogoznica daje Smokvicu u dugoročni zakup privatnoj tvrtki, zagrebačkom Grafoplast Ante Lušića, praunuku prvog zabilježenog vlasnika. Ovaj je htio u otok uložiti milijune za razvoj elitnog turizma, dobio je zelena svjetla sa svih strana, no 1999. godine koncesijski ugovor je naprasno raskinut nakon čega je uslijedila pravna bitka.

Vrijeme Agrokora i povratak državi

Godine 2006. pravo korištenja otoka preuzima koncern Agrokor. Smokvica tada postaje diskretno ljetno utočište Ivice Todorića, opremljeno za odmor i rekreaciju, daleko od pogleda javnosti.

No, nakon sloma Agrokora i sudskih postupaka oko imovine, otok se vraća u državni posjed. Nekoliko godina kasnije Republika Hrvatska ga iznajmljuje privatnom investitoru s mađarskim kapitalom na razdoblje od trideset godina, uz obvezu ulaganja i godišnju zakupninu.

Unatoč velikim planovima, razvoj nije zaživio. Danas su građevine u zapuštenom stanju, objekti su je devastirani, a priroda ponovno preuzima prostor. O tomu svjedoče svakodnevno stanovnici priobalnog područja koji zazivaju državu da poduzme konkretne korake za spas ovog dragulja u svakom smislu.

Nužna zaštita od devastacije

Jedna od osoba koja na Smokvicu gleda s tugom i zabrinutošću je i načelnica Općine Rogoznica, Anita Živković. Kaže, neophodno je da se otok Smokvica što prije zaštiti od devastacije koja se tamo događa godinama.

– Otok je pomorsko dobro, dostupan svima, ima i privezni mul pa tu dolazi tko hoće i, na žalost, radi što hoće. Na otoku se nalaze objekti koji se uništavaju, sve od strane nepoznatih počinitelja, iako se slučajevi prijavljuju, priča načelnica, te dodaje kako su svi bili zadovoljni kada je Smokvica uvrštena u elitno društvo ‘strateških nekretnina RH’.

– Kako je sada otok u vlasništvu države koja mu je dala status strateške nekretnine očekujemo da RH uloži u njegovu zaštitu i razvoj. Tu moram napomenuti kako je dio nekretnina na otoku u vlasništvu MORH-a, uključujući i podzemne objekte, te da, pretpostavljamo, oni tu moraju preuzeti odgovornost. Imali smo nekoliko sastanaka na temu zaštite Smokvice i sada očekujemo konkretne poteze. Red na otoku Smokvica puno bi značio našoj općini, kao i valorizacija otoka na razini koju zaslužuje. Prije svega za kontroliran razvoj turizma, kaže Živković.

Više pročitajte na ovoj poveznici.