Gospina crkva u Pomišlju važan je dio povijesti Bilica

Na tom mjestu crkva je postojala od srednjeg vijeka, i nije jedina takva srednjovjekovna crkva na prostoru Šibenika. Zapravo se po svemu uklapa u tipologiju sličnih građevina posvuda po istočnoj obali Jadrana.

BILICE I GOSPA OD POMIŠLJA U SREDNJEM VIJEKU

Sadašnja crkva Gospe od Pomišljaja u Bilicama građena je krajem 19. stoljeća, ali nije ovo priča o toj crkvi već o srednjovjekovnoj koja joj je prethodila.

Bilice su krajem srednjeg vijeka, prema popisu župa i naselja Šibenske biskupije iz sredine 15. stoljeća, bile naselje sa svega deset kuća i 51 stanovnikom, od čega 13 muškaraca. Svoju crkvu imali su na brdu (a zapravo brežuljku) visokom 156 metara, koje se zove Veliki Pomišalj. Bilice su brojem stanovnika u srednjem vijeku spadale u najmanja naselja Šibenske biskupije. U to vrijeme župna crkva Bilica bila je u Zašvini, naselju koje je nestalo krajem srednjeg vijeka u vrtlogu sukoba kršćana s Osmanlijama.

Bilička crkva na Velikom Pomišlju održavala se od skromnog zemljišnog posjeda od svega osam parcela, koje su zapremale ukupnu površinu od 20 gonjaja.

Gonjaj je srednjovjekovna mjera za površinu zemljišta, koja iznosi približno 850 kvadratnih metara. Za razliku od Gospe od Pomišlja, najbogatije šibenske seoske crkve imale su za održavanje na raspolaganju zemljišni posjed od nekoliko stotina gonjaja.Tako je za održavanje crkve sv. Danijela u Danilu na raspolaganju bilo čak 370 gonjaja zemljišta, sv. Marije u Vrpolju 300 gonjaja, a sv. Lovre u Donjem polju 270 gonjaja. Utemeljitelj zaklade za crkvu Gospe od Pomišlja bila je šibenska obitelj Mrzinića, koja je izumrla krajem srednjeg vijeka.

Nakon što je stanovništvo iz Bilica pred Osmanlijama pobjeglo u zaklon iza bedema Šibenika, početkom 17. stoljeća Bilice su pripojene šibenskoj Varoškoj župi. Biličani su sa sobom u Šibenik donijeli i sliku Bogorodice, koja se nalazila u crkvi Gospe od Pomišlja. Naravno, crkva je imala i svoju bratovštinu, s pravilnikom iz 1452. godine.

KAKO JE IZGLEDALA SREDNJOVJEKOVNA GOSPA OD POMIŠLJA

Crkva Gospe od Pomišlja u Bilicama vidi se na prvoj službenoj venecijanskoj karti teritorija Šibenika sa samog početka 16. stoljeća. Ta karta tek je nedavno otkrivena u Državnom arhivu u Veneciji, a izrađena je za službene državne potrebe. Na karti su prikazana ključna naselja i najznačajnije građevine srednjovjekovnog Šibenika s istočnim dijelom njegovog teritorija, zatim Trogir i Split sa svojim teritorijima.

Možemo li rekonstruirati kako je izgledala srednjovjekovna crkva Gospe od Pomišlja u Bilicama?

U načelu da, ali samo u načelu, a ne u detaljima. Sudeći prema prvoj austrijskoj katastarskoj izmjeri područja Bilica iz 1825. godine, crkva je bila jednostavnog pravokutnog tlocrta sa skoro kvadratnim svetištem.

Svetište joj je bilo okrenuto prema istoku, kako je to bilo uobičajeno od srednjeg vijeka. Površinom je bila relativno mala: zapremala je svega oko stotinu kvadratnih metara. Čini se da je ispred glavnog pročelja, okrenutog zapadu, imala trijem. Međutim, tim općim karakteristikama posve se uklapala među istovrsne srednjovjekovne crkve na teritoriju Šibenika od istoka i Donjeg i Gornjeg polja (Danilskog polja) do zapada i Vodica, Tribunja, Ivinja i Dazline.

Stilski sve su te crkve bile građene romaničkim načinom, ili su imale elemente romaničkog i nešto novijeg gotičkog stila. Vremenski ih možemo smjestiti u interval između 13. i 14. stoljeća. Otprilike u to vrijeme sagrađena je i Gospa od Pomišlja.

Ta srednjovjekovna crkva Gospe od Pomišlja teško je oštećena, ili čak porušena u doba ratova Venecije s Osmanlijama, pa je krajem 19. stoljeća sagrađena i posvećena nova crkva. Ona je kasnije, u prvoj polovini 20. stoljeća, još u nekoliko navrata bila popravljana i nadograđivana.

Rekonstrukcija kako je izgledao teritorij Šibenika u srednjem vijeku jedna je od najtežih disciplina u povijesti, povijesti umjetnosti i arheologiji. Ona je najčešće tapkanje u mraku, s tek ponekim nasumičnim podatkom pomoću kojeg pokušavamo objasniti povijest. Za sve to potrebno je široko znanje, koje danas najčešće zovemo interdisciplinarnim. I nema nikakvog prečaca ili 'shortcuta' kojim bismo sebi olakšali posao.

Jer proučavanje povijesti još uvijek nije kao suvremene tehnološke igračke i videoigre. Ma koliko bismo mi to željeli.