Košarkaška akademija Anđa Jelavić slavi jubilej: 'Vraćanje košarci i Šibeniku za najljepše godine'

Našu sugovornicu ne treba posebno predstavljati poznavateljima šibenskog sporta i ženske košarke. S reprezentacijom je nastupala na Olimpijskim igrama i Europskom prvenstvu, osvojila zlato, srebro i broncu na Mediteranskim igrama te bila izbornica.

Za vrijeme igranja u narančastom dresu u naš grad je donijela niz titula: 2 prvenstva (06/07, 07/08), 3 kupa (03/04, 05/06, 07/08), 1 superkup (07/08), 3 regionalne lige (04/05, 05/06, 07/08) i 2 regionalna kupa (06/07, 07/08). Pamte se i nastupi u Europi, četvrtfinale Eurokupa nakon velike pobjede protiv Kazana te igranje Eurolige, gdje se pobijedilo europske velikane Salamancu i oba puta Wislu Krakow. Uz 5 osvojenih titula u sezoni 2007/08, bila je individualno najbolja asistentica Eurolige i među 10 najboljih strijelaca.

Uz gore nabrojena zlata osvojeno je i niz klupskih srebra, toliko da je, kaže, nedavno pronašla srebrnu medalju osvojenu iz Bugarske pa je se nije mogla sjetiti (finale regionalne lige protiv CSKA Sofije).

Koliko se još s bivšim suigračicama prisjećate tih trenutaka, za današnje prilike malo nestvarnih?

- Evo, taman sam se nedavno vidjela s Ivanom Puzar, odnosno Jurčević. Super se prisjetiti zlatnog doba Šibenika, što smo sve radile i gdje smo sve išle i igrale, koliko smo uživale. Uz trofeje ostanu i uspomene i anegdote. Zadnje sezone smo sve osvojile, iako je Gospić složio vrhunsku ekipu, družile smo se izvan terena, a i navijanje je bilo dobro. Naravno, Tihana (Jurić) je i dalje sa mnom, stvaramo nove uspomene u Akademiji. Sjećam se naših trenutaka s njom, bacanja lopti u kontri što jače, jer sam znala da će ona to uhvatiti. Bilo je stvari koje su nas tjerale na brže, više, jače...

Kad smo već kod brže, više, jače, Olimpijske igre s Hrvatskom su bile vrhunac karijere.

- To tek sada, iz ove perspektive, se vidi što smo napravile. Nas 12 koje smo išle smo dio 300 žena iz Hrvatske koje su išle na Igre. Uživala sam u svemu, od otvaranja, Olimpijskog sela, okretanja za svjetskim sportašima i idolima. Smatrala sam da sam svojim radom zaslužila nastup na Igrama, ali tek sad vidim koliko je to uspjeh.

Nakon kraja karijere 2015., kako je došlo do ideje o Akademiji i kako je počelo?

- Sportaši uvijek nakon kraja karijere imaju problem čime se baviti. Imaš neki ritam, treninzi, odmor, ručak... Kad prestaneš, ne znaš gdje ćeš. Navika je bila u rujnu, na početku sezone, pakirati kofere za negdje, sad nemaš nigdje. Ja sam bila organizatorica igre, a volim igranje s djecom pa sam završila smjer trenera na Kineziološkom fakultetu i rekla - idem pokušati otvoriti školu košarke da ono što sam proživjela približim djeci, da vratim i košarci i Šibeniku za najljepše godine.

Dala sam sebi tri godine fore pa ćemo vidjeti hoće li ići. Uvijek sam u sportu bila borac pa ako krene ili ne krene, bar sam pokušala.

Bivša suigračica Tihana Jurić je od početka priče tu.

- Tihana je od početka sa mnom jer dijelimo isti stav oko treniranja, košarke, čak i strogoće. Njezino viđenje košarke može biti malo drukčije od moga, tako da sam htjela da djeca mogu učiti od obje. Inače je loše da se djeca vežu za jednog trenera, odzvanjalo mi je u glavi iskustvo moje sestre koja je napustila treniranje košarke zbog odlaska trenera. Nisam htjela da djeci iz Akademije bude šok kad u budućnosti budu imala drugog trenera.

Koliko djece je trenutno na Akademiji?

- U početku ih je bilo osmero. Sve su bile početnice, a generacijski različite. Sad ih imamo stotinjak, posvećeni smo samo radu s djecom i imamo sve mlađe kategorije do U15, dakle od prvog razreda osnovne do 2011. godišta.

Kakav je program obilježavanja jubileja?

- Iskreno, mene je zateklo malo. U rujnu sam shvatila i rekla mužu - pa meni je deset godina u Akademiji. Vrijeme je brzo proletjelo. Prošli vikend imali smo za generaciju 2011/12 All-Star, to im je bilo zabavno. Uključili smo i roditelje u nekakva natjecanja, da vide da nije lako stati na liniju slobodnih bacanja ili šutirati tricu. Planiramo i međunarodni turnir za 2011. godište, u pregovorima smo. Bilo nam je u planu s nekim trenerima odraditi treninge, da djeca vide kako drugi rade.

Osim osnova košarke i kompetitivnosti, za koje još vrijednosti možemo reći da prate Akademiju?

- A moraju imati disciplinu, koja se mora potom prenijeti i na školu. Uvijek im govorimo da im je škola na prvom mjestu. Iz mog iskustva, najvažnije je posložiti redoslijed i prioritete. Ako u nečemu kaskaš, onda ćeš početi kaskati i u svemu ostalom.

Koliko djeca znaju o košarci prije nego se počnu baviti njome i koliko je prate dok se bave njome (WNBA, Euroliga, reprezentacija...)?

- Ove koje tek krenu znaju jako malo o košarci. Nama je cilj da na početku da djeca zavole sport i općenito aktivnost. Ima djece koja dođu prvi put na teren i lopta im je strano tijelo. Na početku, uvijek kažemo, treba puno ljubavi prema toj djeci da bi ona zavoljela sport, kretanje, trčanje. Svi koji ne žele trčati brzo odustanu. Mogu oni puno informacija naći na internetu, ali dok su tako mali ne opterećujemo ih. Ove starije, znam da su cure na svakoj utakmici Šibenke, ŽKK Šibenik, prate i druge sportove, to mi je jako drago.

Kako je općenito raditi s djecom, s obzirom da znamo da je u Hrvatskoj premalo fizičke aktivnosti, a previše one na internetu i slično? Koliko tu možete utjecati?

- Košarka nije monoton sport, uvijek je neko društvo, neka akcija. Kad oni to i zavole, opet, ja vidim da su malo previše na internetu, i ja malo učim od njih o tim stvarima. Pokušavam im reći da su igra i druženje van terena uspomene koje im ostanu, a vrijeme na mobitelu prođe. Žele zabavu odmah sada, nemaju strpljenja. Sport ih uči i strpljenju, treba ogroman rad i trud da ti se to vrati u budućnosti, nema instant-uspjeha.

Ako godinu dana radiš pa 15 dana ne treniraš, opet si se vratio na početak. Sport jest donekle surov, ali imaš u budućnosti nešto od toga, gradiš je od svega što te sport uči.

Kakvi su planovi za budućnost Akademije?

- Posložilo se da igramo U15 ligu, ja sam rekla curama da ćemo se, ako namjeravaju ostati, potruditi da igraju i dalje skupa. Teško je za dalje govoriti, zbog financija i terena, ali bilo bi mi žao da se rasplinu kao ekipa. Ako se sustav promijeni i bude U16, mi ćemo i to igrati i ostat ćemo skupa ako se sve financijski posloži.