Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Nesretna ljubav
Šibenska ljubavna legenda: Anka s Gorice – stara cura koja je vječno čekala svog kapetana
U srcu Šibenika, na najstrmijoj ulici poznatoj kao Strme stube, živi priča starija od većine kamenih zidova koji je okružuju – priča o Anki Bulat, staroj šibenskoj curi koja je desetljećima čekala svog kapetana da se vrati iz mora. Nije ga dočekala, ali je ostala zapisana u sjećanjima, pjesmama i pričama koje danas turistima otkrivaju emotivnu stranu grada.
Ljubav što nikad nije uplovila u luku
Anka Bulat bila je ono što su Šibenčani u šali i ironiji zvali “šemprešola” – stara cura. Njezina sudbina ušla je u legendu: jednom davno, zaljubila se u pomorca koji je nakratko posjetio Šibenik, osvojio joj srce i – nestao. Od tada, svakog dana u pet poslijepodne, Anka bi stala iza svojih škura i pogledom tražila brod koji bi joj vratio ljubav. “Vratit će se on”, govorila je svima, prkosno i s vjerom koju joj ni godine ni poruge nisu uspjele slomiti.
Kako piše Milivoj Zenić u knjizi “Stari Šibenik – kalama, skalama i butama”, Anka je do smrti čuvala uspomenu na kapetana koji joj je obećao povratak. Stanovnici su je često zadirkivali, a ona im je uporno odgovarala: “Vratit će se on!” Njezin prkos, čežnja i tuga utkali su se u šibensko kolektivno pamćenje.
Strme stube – ulica koja pamti suze
Ulica Strme stube, koja vodi prema tvrđavi sv. Mihovila, danas je tihi svjedok jedne neostvarene ljubavi. Turisti koji prolaze tom uskom kalom možda ne znaju da su stare škure i napukla vrata nekoć skrivale ženu koja je cijeli život posvetila čekanju. Danas tek rijetki, uz pomoć lokalnih vodiča, zastanu i poslušaju priču o Anki – priču o vjeri koja nije poznavala kraj.
Okružena samostanskim vrtom svetog Lovre, zelenom oazom u kamenom moru, ova ulica i dalje odiše nostalgijom. Zimi utone u san, a ljeti, kad oživi pod nogama turista, kao da ponovno prodiše duhom one koja je nikada nije napustila.
Od legende do pjesme
Anka nije ostala samo u usmenoj predaji. Poznavao ju je i Arsen Dedić, koji ju je 1965. opjevao u antologijskoj pjesmi “Stara cura”, izvedenoj na Splitskom festivalu. Dedićev stih “poslin podne u pet ura, i sad stoji iza škura” pretočio je šibensku tugu u glazbu koja je ganula cijelu Dalmaciju. Pjesma je postala trajni spomenik jednoj nesretnoj ljubavi i ženi koja se nikada nije odrekla nade.
Književnik Nikola Pulić također ju je spomenuo u knjizi “Krkom uzvodno”, opisujući Anku kao “osuđenu na strašnu kaznu čekanja”, ženu koja je u svojoj naboranoj duši upisala svaki brod koji se nije vratio.
Priča koja i dalje živi
Danas, kad turisti zastanu na Strmim stubama, možda ne znaju njezino ime, ali osjete nešto u zraku – onu mješavinu čežnje, tišine i ponosa kojom odišu kameni zidovi Šibenika. Priča o Anki Bulat, staroj curi s vrha najstrmije ulice, živi i dalje – u šibenskim legendama.