Hoće li do jubilarne 2066-e u Šibeniku i županiji, vlasnički i ekonomski, opstati išta – šibensko

Danas – u 31., završnom nastavku serijala - iz „Velikog prezimenika Šibensko-kninske županije“ prenosimo sažetu analizu najvjerojatnijih demografskih i prezimenskih trendova do Božića 2066., kad će se obilježavati 1000 godina od prvog spomena imena Šibenika (na latinskom) u jednom povijesnom dokumentu s kraljevskim timbrom (u darovnici Petra Krešimira IV, izdanoj u Šibeniku, za benediktinski samostan u Zadru). Dobro je znati da se prema novijim istraživanjima ime Šibenika u povijesti spominjalo i ranije, o čemu je u svojoj redovitoj kolumni za ŠibenikIN prije dva tjedna pisao Ivo Glavaš, ističući kao izvorni događaj dalmatinski crkveni sabor, održan u Splitu „oko 1045. godine“.

Zlatni pašnjaci, bogata sirotinja i mostovi preko Kanala

Tko će, dakle, što slaviti te jubilarne 2066. u Šibeniku i njegovoj dotad prometno posve urbaniziranoj i integriranoj okolici od Tisna, Bilica i Dubrave do Vrpolja i Grebaštice? I – s kakvim će prezimenskim sastavom to šire područje Šibenika dočekati spomenuti jubilej: pretežno šibenskim ili - multinacionalnim?

Budući da je pretvaranje pašnjaka i zapuštenih vinograda u građevinske i turističke terene do početka 2026. dosegnulo tek do prvog praga punog zamaha, s lanjskom liberalizacijom prodaje poljoprivrednih površina i daljom, još intenzivnijom prodajom tih terena, u idućem će zlatnom – ne bude li rata - tridesetogodišnjem razdoblju za trgovinu nekretninama svih vrsta podjednako slaviti domicilni prodavatelji, kao i kupci sa svih strana Hrvatske, Balkana, srednje Europe i zapadne Azije. Gotovo trećina stanovnika Šibensko-kninske županije i njihovih potomaka u prvom i drugom koljenu doći će do ekstra-prihoda, s kojima će sebi osigurati bolji život bez težeg rada i napora u obrazovanju, komponirajući sebi život na više adresa: u starom kraju i na nizu novih adresa širom Hrvatske ili srednje Europe. Stoga će se broj stalnih stanovnika u Šibensko-kninskoj županiji i dalje blago smanjivati, dok će se unutar županije oni preseljavati iz zaleđa i s otoka u priobalje.

Tom, na mnogim dionicama, već prenapučenom priobalju, ostaje još da do 2066. završnim brojem apartmana i novogradnji svih vrsta popuni preostale uvale od Rogoznice do Grebaštice i Žaborića, pa superatraktivni prostor s obje strane Kanala svetog Ante (uz gradnju bar jednog mosta preko Kanala), pa cjelokupnu divljinu od Martinske do Srime, pa usku pustoš između Jadrije i Srime, i još nekoliko uvala između Tribunja i Pirovca. Neodoljiv šarm za investitore imat će i cjelokupan Prokljan, kao i prostor od Rasline do Zatona i Vodica, koji je znatnim dijelom teško stradao u požaru, ljeta 2022. Osobito atraktivan za šibenske novogradnje bit će Pisak, brdo istočno iznad Jadranske magistrale (s briljantnim pogledom na cijeli šibenski akvatorij i s neprocjenjivim zrakom prepunim mirisa prebogate flore), gdje su kupci s raznih strana Hrvatske i srednje Europe već preuzeli većinu nekretnina od potomaka donedavno skromnih i siromašnih težačkih obitelji sa Škopinca i iz Varoša.

Čije će biti Kninsko, Kosovo i Petrovo, a čije Gornje i Donje polje

Iz svih tih urbanističkih i demografskih radikalnih promjena proizlazi i logična ideja o povezivanju Rogoznice s Pirovcem gotovo neprekinutim dužobalnim šetalištem, koje unatoč brojnim divljim gradnjama još spada u pomorsko, javno dobro. Tome valja dodati učinke neminovne gradnje nove, kraće, šire i brže ceste od Knina i Drniša do Šibenika, kao i novih zaobilaznica Vodica i Šibenika, ili čak i međugradsku brzu željeznicu od Zadra, preko Šibenika do Splita (ako za njezinu trasu u zaleđu ostane još koji slobodni koridor). U skoroj konačnici će i jedina veća banka s područja Šibensko-kninske županije, koja je ostala u državnom vlasništvu, otklizati u većinsko strano vlasništvo – Hrvatska poštanska banka, kao što je još na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće otklizao i sav bankarski potencijal u Hrvatskoj (uz velike popuste za strane kupce).

Ostaje otvoreno pitanje: hoće li biti dovoljno poduzetnika (potomaka starosjedilaca ili novodoseljenih) da – nakon što se priobalje prenaseli do zagušenja – u zaleđu od Šibenika do Knina počnu koristiti rastuću potražnju za zdravom hranom, čistim zrakom i mirom za odmor i trajniji boravak kupaca i turista iz inozemstva! Jer, čije će u 2066. biti Kninsko, čije Kosovo, čije Petrovo, a čije šibensko Gornje i Donje polje? Sve ove spekulacije „drže vodu“ u slučaju mira na Sredozemlju i u Europi u idućih pet desetljeća. U slučaju svjetskog rata i nepredvidive nove seobe naroda u svim smjerovima sigurno je samo da se ni jedan mirnodopski scenarij neće ostvariti, nego da će u crnom scenariju doći do još radikalnijih demografskih promjena, s novim korjenitim promjenama u prezimenskom sastavu širom današnje Šibensko-kninske županije.

Šibenik do prijelomne 1996. godine, nikad prije u povijesti nije voljom svoje, hrvatske i lokalne, vlasti gotovo sav svoj ekonomski potencijal - za koji je i tijekom Domovinskog rata beskompromisno ratovao – prepuštao tržištu i prodaji ili predaji stranim investitorima, vlasnicima i uvoznoj robi, pa u konačnici stranim urbanističkim i razvojnim interesima. Ali, još od pada Berlinskog zida i zahuktavanja te najnovije varijante globalizacije tržišta, biznisa i sveukupne politike - pod američkim diktatom, nije imao svojeg odgovora (kao ni Hrvatska, i kao ni sve balkanske zemlje), nego mu se prepustio u potpunosti, kroz liberalizaciju svih gospodarskih odnosa sa Zapadom.

Od 1945. do 1998. je sve bilo društveno, državno i šibensko

U tom kontekstu – za razliku od vlastitih, kakvih-takvih, petogodišnjih planova razvoja u razdoblju socijalističkog sustava (od 1945. do 1990.), kojima su među prvorazrednim kriterijima bili i – demografski, te zabrana prodaje društvene imovine stranim kompanijama i bankama, nakon 1996. je i u Šibeniku nastupilo vrijeme predaje većine ključnih ekonomskih potencijala, nekretnina i cjelokupna lokalnog tržišta – stranim vlasnicima, korporacijama, bankama i trgovačkim lancima. Krajnje zabrinjavajuće posljedice – za tradicionalni šibenski identitet – nastupile su već s prvim godinama 21. stoljeća, a intenzivirale se od srpnja 2013. i hrvatskog ulaska u EU, suočavajući Šibenik i njegovu županiju i u demografskom zrcalu (pa i u prezimenskom sastavu) s nezadrživim, radikalnim promjenama.

Prisjetimo se, ne samo do 1990. nego i do 1998. godine, u Šibeniku je i tada vodeći (ali bankrotirajući) aluminijski gigant, TLM, bio u hrvatskom, državnom vlasništvu, kao i Jadranska banka i sve ostale bankarske kuće na području grada i županije, pa i Hrvatske telekomunikacije, INA, ponuda lijekova preko Plive, kao i Remont, Solaris, većina ponude u trgovinama preko bankrotirajuće Šibenke itd., sve do šibenskog pazara na kojem je dotad još suvereno vladala roba iz predgrađa i šibenske najbliže okolice. Na početku 2026. godine većinsko vlasništvo nad većinom ekonomskih potencijala i nad bruto-proizvodom koji se stvara na prostoru Šibensko-kninske županije imaju inozemne banke i telekomi, te inozemne aluminijske, naftne, farmaceutske, brodograđevne i trgovačke kuće. Istom krugu novih gospodara šibensko-kninske ekonomije pripada većina vlasničkih koristi ili neto-dobiti i od sve kvalitetnijeg turizma na širem šibenskom području (s osloncem na prevladavajuću uvoznu robu i usluge), kao i u reprezentativnoj industrijskoj zoni Podi, gdje još ima i industrijskih, i obrtničkih kompanija u većinskom domaćem vlasništvu (ali s osloncem na značajne uvozne komponente). Zato se ne može više govoriti, vlasnički i ekonomski, ni o šibenskom turizmu, nego samo, lokacijski, o turizmu na širem području Šibenika.

Iz Hrvatske je od 1. srpnja 2013. (kada je Republika Hrvatska postala članica Europske unije) do početka 2026. godine – prema podacima Državnog zavoda za statistiku i procjenama izvedenim iz odjava prebivališta pri MUP u – iselilo više od 10 posto stanovništva, uglavnom u Njemačku, Austriju i Irsku. Iz tog trenda se može izvući prognoza, prema kojoj bi se broj stanovnika u Hrvatskoj od 2026. do 2048. mogao smanjiti još za najmanje 15 posto! Tako i prema najnovijim prognozama Eurostata (Statističkog ureda EU a), u Hrvatskoj će 2048. biti samo oko 3.350.000 stanovnika ili gotovo 14 posto njih manje nego za popisa iz 2021.!

Novi Šibenčani: Austrijanci, Nijemci, Ukrajinci i Albanci

Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Šibensko-kninskoj županiji je u 2021. bio 96.381 stanovnik, od kojih su njih 88,6 % bili Hrvati, a zatim 392 Albanaca, 13 Austrijanaca, 213 Bošnjaka, 54 Crnogorca, 39 Čeha, 58 Mađara, 68 Makedonaca, 94 Nijemca, 23 Poljaka, 12 Roma, 15 Rumunja, 35 Rusa, 38 Slovaka, 118 Slovenaca, 8064 Srba (8,34 %), 43 Talijana, 7 Turaka, 30 Ukrajinaca i 4 Židova. U Šibeniku (gradu i njegovu širem području) je 2021. bilo 42.599 osoba, od kojih su 94,19 % bili Hrvati, a 2,45 % Srbi, te ostatak ostali. Unatoč djelomičnom povratku iseljenih (ali pretežno starijih) Srba, osobito u razdoblju od 2001. do 2011. godine, pražnjenje naselja gdje su u relativnoj ili apsolutnoj većini bili Srbi se nastavilo (zbog niskog nataliteta i preseljavanja ili iseljavanja najvitalnijih skupina stanovništva). U konačnici, za popisa iz 2011., kad se zbroje pripadnici svih nacionalnih manjina u županiji (i Srba, i Bošnjaka, i Albanaca, i Roma), njihov je zajednički udjel bio 11,7 posto.

Dugoročna posljedica ratnih žrtava, prisilnih i opcionalnih iseljavanja te ratnih i tranzicijskih ekonomskih šteta u širem šibenskom zaleđu, sve do Drniša i Knina, su značajne promjene i u prezimenskoj strukturi, u sklopu koje je – i iz popisa iz 2001., i iz popisa iz 2011. – u popisu iz 2021. očito i nestajanje poduljeg niza tradicionalnih hrvatskih i srpskih prezimena u šibenskom zaleđu, a osobito na kninskom području. Višegodišnji novi trendovi u izmjenama nacionalnog i prezimenskog sastava u Šibensko-kninskoj županiji pokazuju da se od popisa stanovništva iz 2011. do popisa iz 2021. najviše smanjio broj Hrvata (gotovo za 10.000 osoba, od kojih je polovina bila iz Šibenika), a zatim Srba (za 3500 osoba), dok se povećao, inače još marginalni broj Albanaca, Austrijanaca, Bošnjaka, Nijemaca i Ukrajinaca (s prebivalištem na području županije). Njima unazad dvije godine valja dodati i rastući broj stranih radnika, uglavnom iz Azije, koji ovdje još nemaju prebivališta. Kao rezultat svih tih iseljavanja i doseljavanja, Šibensko-kninska županija je prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku neslavni lider prema udjelu starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu, kojih je čak 28,5 posto. Najmanji udjel starijih od 65 je u Zagrebu – samo 20,8 posto.

U tom kontekstu nam s pogledom iz današnje perspektive na jubilarnu 2066. godinu ostaju otvorena strateška pitanja: prvo, hoće li išta na prostoru Šibensko-kninske županije te 2066. biti vlasnički šibensko, vodičko, skradinsko, drniško i kninsko? Drugo, hoće li u raspodjeli bruto-proizvoda koji će se ostvariti na području današnje županije bar 30-ak posto biti domaće i ostajati ovdje? I – treće, iz tih pitanja izvedeno: hoće li izvan sve dulje turističke sezone demografski, pa i u prezimenskom sastavu, bar polovina stanovništva i prezimena te 2066. – tisuću godina od prvog spomena imena Šibenika u povijesti - još nositi ovdašnji, tradicionalni, identitetski pečat?

KRAJ SERIJALA