Šibenski arhitekt Ante Vrban prisjetio se preminulog brata: 'Sretan rođendan burki, gdje god bio'

Tomina borba s opakom bolešću započela je iznenada, sredinom rujna 2009., nedugo nakon 32. rođendana, kada je prvi put primijetio da vidi dvoslike. Uslijedila je šokantna dijagnoza tumora na mozgu, no Tomo se nije predavao. Nakon što se probudio iz kome, na svom je Facebook profilu hrabro napisao "I will survive", poruku koja je utjelovila njegov neslomljivi duh. Uslijedile su iscrpljujuće kemoterapije, a pomoć je, uz konvencionalnu medicinu, potražio i kod marokanskog iscjelitelja Mekkija Torabija. Prijatelji i obitelj bili su uvjereni da će pobijediti, jer nitko nije volio život više od njega. Kako su mnogi kasnije ispričali, čak i u najtežim trenucima, on je bio taj koji je tješio druge. Nažalost, bolest se vratila, a on je najbližima poslao kratku poruku: "sranje se vratilo". Ni tada nije gubio optimizam, no bitka je na kraju ipak bila izgubljena, piše Večernji list.

Posebno dirljiva sjećanja na Tomu čuva njegov mlađi brat, uspješni arhitekt Ante Vrban, koji je u brojnim prilikama s javnosti podijelio dubinu njihove povezanosti. "Premda fizički nije ovdje, Tomo će uvijek biti moj brat i uvijek ću ga voljeti. Nekako sam uspio stvoriti paralelni svijet u kojem i dalje živim s njim i osjećam njegovu prisutnost u svoj ljepoti koja me okružuje", izjavio je Ante nakon Tomine smrti. Ta prisutnost, kako je opisao, manifestira se u svakodnevnim sitnicama. Ante je istaknuo kako se zbog svog brata i danas trudi uvijek izgledati lijepo, jer ga je Tomo naučio da je važno "izgledati kao svoj posao". Njihova veza bila je ispunjena ljubavlju i potpunim razumijevanjem, bez ijedne neizgovorene riječi. "Sve smo faze prošli zajedno. Zaista smo bili najbolji prijatelji", rekao je Ante, prisjećajući se kako su si uvijek govorili da se vole.

Njih dvojica bili su potpune suprotnosti koje su se savršeno nadopunjavale. Dok je Ante uvijek volio red, Tomo je bio, kako ga brat opisuje, "pjesnička duša". "Primjerice, nestane struje, Tomo upali voštanicu i govori kako je romantično, a ja zovem HEP", prisjetio se Ante u jednom intervjuu za Story.hr. Upravo ga je Tomo naučio da zastane i doživi svijet oko sebe, da bude slobodan, a ta lekcija, kaže, definira ga i danas. Njihova majka Kristijana, koju opisuje kao strogu, ali punu ljubavi, odgojila ih je kao individualce povezane neraskidivim zajedništvom. Ljubav su, kako kaže Ante, "dobivali na lopate", a uspomene na sretno djetinjstvo i bratsku povezanost ostaju vječni izvor snage.

Tomina profesionalna karijera neraskidivo je vezana uz početke ozbiljne mode u Hrvatskoj krajem devedesetih. Bio je jedan od osnivača i ključnih kreativaca manifestacije Cro-a-Porter, a njegov talent brzo se proširio na modne i beauty editorijale, videospotove i sva važnija scenska događanja. Teško da postoji javna osoba koju Tomo barem jednom nije našminkao. Svoj poduzetnički duh, kao diplomirani ekonomist, pokazao je pokretanjem prve hrvatske akademije za make-up "Vrban&Joković" s prijateljem Sašom Jokovićem, s kojim je planirao raditi do samoga kraja. Njegovi prijatelji, poput Renate Sopek, Tatjane Jurić, Matije Vujice i Marka Grubnića, i danas ga se sjećaju kao velikog altruista, nasmijanog i uvijek spremnog na šalu, čovjeka s golemim srcem.