Marta je prva posvećena djevica u Hrvatskoj: 'Sve je napokon dobilo smisao'

Marta Kranjčec, nastavnica biologije i dugogodišnja aktivna članica crkvene zajednice u Varaždinu, na blagdan Svijećnice, 2. veljače, primila je čin posvete iz ruku varaždinskog biskupa Bože Radoša. Time je i službeno postala prva posvećena djevica u Hrvatskoj, iako je još prije dvanaest godina osobnim zavjetom trajnog djevičanstva svoj život usmjerila prema Bogu.

Riječ je o posebnom pozivu unutar Katoličke Crkve poznatom kao Ordo virginum, u kojem žene ne postaju redovnice niti odlaze u samostan, već ostaju živjeti i raditi u svakodnevnom okruženju. Kako je pojasnio biskup Radoš tijekom mise, Marta neće nositi vanjske znakove posvećenja, nego će nastaviti svoj život u svijetu – u školi i zajednici vjernika – dok njezin poziv podrazumijeva unutarnju duhovnu preobrazbu, prenosi Dnevnik.

„Nije riječ o djelovanju nego o odnosu. Ona je u svijetu zaručnica Kristova“, istaknuo je biskup, dodajući kako njezin život treba svjedočiti predanost Bogu.

Kranjčec je rođena u Čakovcu 1983. godine, a odrasla je i danas živi u Varaždinu. Odrasla je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, a već u mladosti počela je preispitivati vlastitu vjeru i tražiti dublji smisao. Tijekom studija bila je u vezama, no kako sama kaže, osjećala je da to nije njezin životni put.

„Znala sam da me Bog zove u nešto drugo“, ispričala je, dodajući kako je razmatrala i redovnički život, ali se u tom pozivu nije prepoznala.

Prekretnica se dogodila prije dvanaest godina kada je, u razgovoru sa svećenikom Tihomirom Kosecom, prvi put čula za poziv posvećene djevice, takozvani „treći put“. Tada je donijela odluku koju je sada i formalno potvrdila.

Iako ova praksa potječe još iz prvih stoljeća kršćanstva, u Hrvatskoj je relativno nepoznata. Posvećene djevice žive u svijetu, rade, sudjeluju u zajednici i svoj život posvećuju Kristu i služenju Crkvi, bez odlaska u samostan.

Marta priznaje da se susreće i s predrasudama, ponajviše zbog nerazumijevanja samog pojma djevičanstva i odricanja od obiteljskog života.

„Potpuno sam mirna jer znam zašto sam pozvana živjeti ovako. Sve što se događalo u mom životu sada ima smisao“, poručila je.

Njezin primjer otvara i šire pitanje različitih oblika duhovnog poziva u suvremenom društvu, ali i podsjeća na manje poznate tradicije unutar Crkve koje i danas imaju svoje mjesto.