Kako je šibenski kraj izgledao prije 250 godina? Putopisac na Zlarinu pronašao trag tajanstvene kraljice

Fortis je rođen u Padovi, a tijekom života čak je dvanaest puta boravio u Dalmaciji i njezinu zaleđu. Zanimali su ga priroda, geologija, gospodarstvo, povijest i običaji stanovništva. Njegovo najpoznatije djelo Viaggio in Dalmazia, odnosno Put po Dalmaciji, objavljeno je u Veneciji 1774. godine i ubrzo prevedeno na nekoliko europskih jezika.

Posebnu pozornost posvetio je šibenskom području, kojem je namijenio čitav niz poglavlja. Opisivao je grad, njegovu luku, Prokljansko jezero, rijeku Krku, Skradin, Knin, Murter, Tribunj, Vodice, Prvić, Zlarin, Žirje i Rogoznicu.

U Tribunju zabilježio priču o pjesniku koji je pjevao uz gusle

Jedan od zanimljivijih Fortisovih zapisa odnosi se na Tribunj, koji naziva Tribohùn ili Trebocconi.

Opisao ga je kao malo, utvrđeno otočno naselje, okruženo zidinama i povezano kamenim mostom s kopnom. O samom mjestu nije imao osobito povoljno mišljenje, ali je zabilježio podatak koji bi inače možda bio zaboravljen.

Naime, Fortis navodi da je u Tribunju krajem 17. stoljeća rođen narodni pjesnik Pappizza, koji je stekao glas improvizirajući pjesme uz gusle. Njegove su pjesme, prema putopiščevu zapisu, ostale poznate i nakon njegove smrti.

Fortis je pokušao pronaći zapisane stihove tog pjesnika, ali bez uspjeha. Tako je upravo njegov putopis ostao jedno od svjedočanstava o tribunjskom narodnom pjesniku iz vremena kada se književnost često prenosila usmenom predajom.

Vodice poznate po vodi, ali i višnjama za proizvodnju likera

Fortis se zaustavio i u Vodicama, koje je opisao kao naselje udaljeno nešto više od milje od Tribunja.

Zabilježio je da su Vodice ime dobile po obilju vode, odnosno podzemnim izvorima koji su omogućavali kopanje bunara na relativno maloj dubini. Ipak, upozorio je da voda nije uvijek bila pogodna za piće, osobito u vrijeme visokih plima.

Stanovništvo mu nije djelovalo imućno, ali je primijetio da je okolno zemljište pogodno za obradu te da brojni otoci i otočići daju mjestu lijep izgled.

Posebno je zanimljiv njegov podatak da su Vodice i Tribunj proizvodili višnje maraske koje su se koristile u proizvodnji likera u Zadru i Šibeniku.

Taj zapis pokazuje da je uzgoj maraske, danas ponajprije povezivan sa zadarskim područjem, bio prisutan i u vodičkom kraju.

Prvić, Zlarin i Žirje živjeli od ribarstva, grožđa i maslina

Fortis je Prvić, Zlarin i Žirje opisao kao najnaseljenije i najvažnije otoke šibenskog područja.

Posebno je istaknuo marljivost otočana, koji su se bavili ribarstvom te uzgojem vinove loze i maslina.

Prema njegovim zapisima, s tih je otoka godišnje isplovljavalo oko 40 mreža potegača. Ribari su lovili srdele, skuše, ciple i drugu ribu, a dio ulova konzervirali su soljenjem.

Fortis se na jednom od tih otoka zadržao više dana, proučavajući ribarstvo i mogućnosti njegova unapređenja. Njegova opažanja bila su namijenjena i mletačkim vlastima, koje su zanimale gospodarske mogućnosti dalmatinskih otoka.

Na Zlarinu pronađen trag tajanstvene kraljice

Među najneobičnijim pričama koje je Fortis zabilježio nalazi se ona o starom rimskom natpisu sa Zlarina.

Prema podacima koje je prikupio, na otoku je u 16. stoljeću pronađen nadgrobni natpis žene po imenu Pansiana, uz čije se ime spominjala titula kraljice.

Tko je bila ta žena i zašto je nosila takvu titulu, nije bilo poznato ni učenjacima Fortisova vremena.

Sam putopisac nije uspio pronaći spomenik, pa je priču prenio na temelju starijih svjedočanstava.

Zapis je zanimljiv upravo zato što pokazuje koliko su dalmatinski otoci već tada privlačili istraživače antičke prošlosti. Ipak, nije riječ o dokazu da je na Zlarinu doista živjela ili bila pokopana kraljica, nego o povijesnoj zagonetki povezanoj s izgubljenim natpisom.

Misterij koji je Fortis zabilježio u svom putopisu naknadno je ipak razriješen. Pokazalo se da nije riječ o nadgrobnom natpisu tajanstvene kraljice, nego o pečatu na opekama kojim se označavalo podrijetlo građevinskog materijala.

Istraživao Krku, Skradin, Knin i stijene kod Rogoznice

Fortisovo zanimanje nije se zaustavilo na obali i otocima.

Velik dio putopisa posvetio je rijeci Krki, njezinu toku, slapovima i geološkim osobitostima. Opisivao je Skradin i njegovu antičku prošlost, ali i područje Knina, okolne planine te prirodne pojave u dalmatinskom zaleđu.

Kod Rogoznice proučavao je neobične slojeve stijena uz more, a zanimali su ga i fosili morskih organizama.

U knjizi su objavljene i gravure prirodnih znamenitosti koje je istraživao, među kojima se nalaze prikazi šibenske luke i geoloških formacija kod Rogoznice.

Ti su crteži danas dragocjeni jer prikazuju kako su istraživači 18. stoljeća promatrali i dokumentirali prirodu našeg kraja.

Knjiga koja je Dalmaciju predstavila Europi

Fortisov Put po Dalmaciji nije bio samo zbirka putničkih dojmova. U njemu su se našli opisi svakodnevnog života, narodnih običaja, gospodarstva, prirode i povijesnih spomenika.

Posebnu pozornost u europskoj javnosti privukao je njegov zapis narodne pjesme Hasanaginica, koju je objavio u izvorniku i talijanskom prijevodu. Pjesma je poslije zainteresirala i Johanna Wolfganga Goethea, koji ju je preveo na njemački.

Fortis je umro 1803. godine u Bologni, a njegovo je djelo ostalo jedan od važnih izvora za proučavanje Dalmacije u 18. stoljeću.

Hrvatski prijevod knjige, koji je priredio Josip Bratulić, a preveo Mate Maras, objavljen je 1984. godine.

Danas, na 285. obljetnicu njegova rođenja, posebno su zanimljivi upravo oni naizgled usputni zapisi: o tribunjskom pjesniku čiji stihovi nisu sačuvani, vodičkim višnjama, otočkim ribarima i tajanstvenom natpisu sa Zlarina. Zahvaljujući njima, moguće je barem nakratko zaviriti u svakodnevicu šibenskog kraja prije više od dva i pol stoljeća.